Zdrava Srbija Instagram

PROIZVODNjA RUŽA


Cveće, 16.10.2013.
Saša Bugarčić

Bookmark and Share



Zbog svojih dekorativnih osobina ruža zauzima visoko mesto među cvećem i hortikulturnim sadnim materijalom. Ruža se gajila još kod najstarijih civilizacija. Veliki izbor sorti, boja i veličina cveta svrstavaju je u sam vrh cvetnih vrsta (kraljica cveća) zastupljenih u hortikulturi. Osim dekorativnih poseduje i lekovita i hranljiva svojstva pa se neki delovi koriste za čajeve, marmelada, slatka ili kao aroma hrani.




OSOBINE VRSTE

Ruža je drvenasta žbunasta biljka koja u prirodi raste na vrlo širokom prostranstvu severne polulopte u različitim klimatskim uslovima. Kod nas od prirode raste nekoliko desetina formi.

U hortikulturi se najčešće koriste gajene ili hibridne ruže. One se dele na više grupa:

- Čajno hibridne
- Poliante hibridne (mesečarke, mnogocvetne)
- Floribunda ruže (buketašice)
- Minijaturne, patuljaste (bengalske)
- Penjačice, puzavice


Za podlogu se koriste divlje ruže Rosa canina i Rosa multiflora.

Najvitalnije su pa prema tome i najbolje one podloge koje se mogu naći samonikle u samom regionu gde se proizvode ruže.

Prirodni oblik ruže je žbun koji ne razvija posebno stablo. Izbojci rastu direktno iz vrata korena. Razvijaju samo grančice drugog i trećeg reda a posle izbojak prirodno odumire. Žbun se postepeno obnavlja novim izbojcima iz vrata korena koji vrlo bujno rastu. Vrsta je osetljiva na niske temperature i mora se tokom zime štititi zagrtanjem.

Ruže su relativno osetljive biljke. Napadaju ih mnoge štetočine i boluju od raznih bolesti. Za zaštitu od bolesti i borbu od štetočina angažovati stručno lice (fitopatolog i entomolog).



PROIZVODNjA SADNICA

Ruže značajne za hortikulturnu praksu su hibridnog karaktera (osim nekih divljih kao što je Rosa rugosa) i kao takve se razmnožavaju isključivo vegetativnim putem. U praksi je kalemljenje najznačajniji i najrašireniji način razmnožavanja gde se presađuje pupoljak plemenite ruže pod koru divlje ruže. Jedino se patuljaste ruže i poliante proizvode iz reznica. Rosa multiflora koja se koristi kao podloga takođe se ožiljava iz reznica. Ipak ruže namenjene za podlogu (Rosa canina) najviše se proizvode iz semena.



PROIZVODNjA PODLOGE IZ SEMENA

Rosa Canina bere se u poluzrelom stanju, odmah čisti od mesnatih delova (drobilicom za muljanje grožđa), zatim se odgovarajućim sitom proseje čisto seme. Posle ispiranja čistom vodom, seme ruža se meša sa peskom, navlaži i u sloju debljine 20 cm položi, najbolje u drveni sanduk koji propušta vodu i ostavi da leži u hladnom natkrivenom prostoru.

Setva se vrši u oktobru ili novembru u brazde širine 20 cm, sa razmakom između brazdi 40 cm. Dubina setve je 3 do 4 cm. Zemlja treba da je rastresita, plodna i dobro obrađena.

Posejano, potpuno zrelo seme Rosa canina neće klijati sledeće godine, nego će jednu godinu preležati u zemljištu. Seme Rosa multiflora, klijaće odlično, bez obzira i ako se bere u zrelom stanju.

Uspavljivanje klice semena dešava se pod uticajem specifičnih materija inhibitora, koje se stvaraju u sočnom delu ploda i zbog toga je prečišćeno seme dobro odmah oprati.



RAZMNOŽAVANjE RUŽA ROSA MULTIFLORA

Reznice se mogu pripremiti sredinom jula kao poluodrvenjene reznice ili krajem oktobra kao zrele reznice. Za reznice se biraju dobro razvijeni izbojci srednje debljine i koriste se samo delovi iz sredine izbojka (odbacuje se vršni deo kao i najdonji gde nema razvijenih okaca).

Reznice se seku tako da donji deo dobije kosi rez pod uglom od 450, a gornji horizontalni iznad okca oko 3 mm. Presek donjeg reza treba da bude u predelu uspavanog pupoljka, jer tu ima najviše ćelija sposobnih da se transformišu u tkivo korena.



KALEMLjENjE RUŽA

Najrasprostranjeniji način kalemljenja ruža je okuliranje. Na ovaj način se prenosi samo jedan pazušni pupoljak plemke pod koru podloge. Kako je prirodni oblik ruže žbun koji ne razvija posebno stablo nego donosi izbojke direktno iz korenovog vrata to je i mesto gde se ruže najžešće okuliraju.




TEHNOLOŠKI PROCES PROIZVODNjE

Za dobar rast i obilno cvetanje ruže zahtevaju sunčana, otvorena i od jačih vetrova zaklonjena mesta. Dobro je da mesto za uzgoj ruža bude izloženo suncu u prepodnevnim časovima što se povoljno odražava na boju i trajnost cvetova. Prema navedenom, za uzgoj ruža najbolje odgovaraju južne ili jugozapadne ekspozicije, dok je severna ekspozicija krajnje nepovoljna.

Ruže je najbolje gajiti na ravnom do blago nagnutom (do 15 stepeni) terenu. Ruže se najbolje razvijaju na ilovastom do glinovitom zemljištu (u leje se dodaje 2 dela stajnjaka i 1 deo glinovite zemlje). Zemljište za ruže treba da ima reakciju koja se kreće od vrlo slabo kisele do neutralne pH 6,5 do 7,0. Ono treba da je duboko i dobro obrađeno. Obradu zemljišta (rigolovanje na dubinu od 40 do 50 cm) za jesenju sadnju treba izvršiti minimum jedan mesec pre sadnje, a za prolećnu sadnju u jesen predhodne godine.

Paralelno sa obradom unosi se odgovarajuća količina đubriva i to 6 do 8 kg/m2 stajskog đubriva. Zemljište siromašno fosforom potrebno je nađubriti sa 30 do 40 g/m2 fosfornim brašnom koje se unosi u isto vreme kada i stajnjak odnosno sa bilo kojim drugim organskim đubrivom. Ako je zemljište kiselo ne treba ga đubriti sa superfosfatom već treba uneti koštano brašno. Na tako pripremljenom zemljištu treba izvršiti blagovremeno sadnju.

Jednogodišnje sadnice Rosa canina posade se u martu ili oktobru u redove na razmaku od 80 cm i u samom redu 10 do 15 cm. Korenov vrat treba da je 2 do 4 cm iznad zemlje radi lakšeg kalemljenja. Posle sadnje podlogu obavezno zagrnuti u visini vrata korena. Nega podloge se sastoji u redovnom okopavanju.

Sledeće godine dan pre kalemljenja pripremaju se plemke ruža. Važno je da su izbojci dobro razvijeni i zreli (da su cvetovi na njima već precvetali). Na preseku su takvi izbojci drvenasti, a bodlje su im suve i lako se odvajaju od korena. Izbojci se odmah čiste od lišća, ali tako da lisna peteljka ostaje na izbojku. Vršni, nedovoljno razvijeni deo se odseca kao i donji deo gde su okca slabije razvijena. Najbolja su okca sredine grančice. Do kalemljenja se tako pripremljene plemke čuvaju u vlažnoj krpi.

Kalemljenje se vrši ili u maju (na budni pupoljak) ili od polovine jula do oktobra, a najbolje u avgustu (na spavajući pupoljak). Na otkrivenom gornjem delu korena, koji se predhodno dobro očisti od prašine, reže se kora najpre horizontalnim rezom dužine 1,5 cm, a potom vertikalnim dužine 2 cm. Zatim se drugom stranom kalemarskog noža malo odlubi kora. Sa pripremljene grančice plemke se odseca pazušni pupoljak (okce). Vrlo je važno da kalemarski nož bude idealno oštar i čist kako bi površina reza bila ravna i fina. Dužina skinutog okca je oko 1 cm ispod i isto toliko iznad okca. Važno je da sloj drveta koji se skida sa korom bude što tanji. Okce se uhvati za patrljak lisne drške i zavuče u odlubljeni zarez na podlozi. Odmah se zaveže vinogradarskom gumicom, rafijom ili specijalnom gumenom flekicom, koja se pričvršćuje šnalom od tanke žice. Pri okuliranju je najvažnije raditi čisto, brzo i precizno.

U povoljnim klimatskim uslovima, nakon dve nedelje, presađeno okce treba da sraste za podlogu. Ukoliko pri dodiru patrljak lisne drške lako otpadne znači da se okce primilo i sraslo i tada nožem odsecamo gumicu sa druge strane kalema.

U oktobru iste godine kalemljene ruže se zagrću (2 do 3 cm iznad kalemljenog pupoljka), a rano sledeće godine odseca se krošnja divlje podloge oko 4 cm iznad mesta kalemljenja. Kada mladi izbojci plemke dostignu 25 cm dužine treba ih prikratiti da bi se bokorili.

Tokom leta ruže se okopavaju, štite od štetočina i bolesti, a divlji izbojci i precvetali cvetovi se redovno uklanjaju. U prvoj godin ružama netreba rezati cvet. Krajem oktobra ruže su spremne za vađenje i prodaju.




VAĐENjE, KLASIRANjE I TRAPLjENjE PROIZVEDENIH RUŽA



VAĐENjE RUŽA

Pre vađenja ruže se etiketiraju. Ruže se vade ručno ili plugovima za izoravanje ruža. Izvađene sadnice se klasiraju (sa tri i više izbojaka, sa dva i sa jednim izbojkom) i vezuju u snopove.
Odstranjivanje lišća sa izvađenih sadnica vrši se mašinski ili orezivanjem ruža na visinu 30 do 40 cm pre vađenja.



VEZIVANjE RUŽA

Klasirane ruže se povezuju mekim kanapom ili plastičnom trakom, tako što se najpre vežu u vratu korena, a zatim na sredini izbojka. Svaki snop mora imati etiketu.



TRAPLjENjE RUŽA

Trapljenje se vrši u dobro pripremljenu zemlju koja bi trebala da bude peskovita. Iskopa se jarak dubine 40cm tako da se zemlja izbacuje samo u jednu stranu.

Snopovi se ređaju u trap tako da im se žile ne savijaju unazad, pa se zemlja nabaca na njih sve do samih vrhova izbojaka. Time se dobija novi jarak ѕa sledeći red ruža.

Posle završenog trapljenja, ako će ruže ostati duže u njemu, ili čak preko cele zime, trap se dobro zalije da zemlja potpuno prione uz koren ruža. Za trap birati severne ekspozicije i da bude zaštićen od juga kako nebi otopljavanje u rano proleće uticalo da ruže krenu u trapu..



PAKOVANjE RUŽA ZA TRANSPORT

Ruže sadrže relativno malo vode i brzo se isušuju. Kad sušenje pređe određenu kritičnu granicu nemogu se povratiti potapanjem u vodu. Zato se pri transportu koren ruža uvija u plastičnu foliju u koju je stavljeno malo vlažnog treseta, mahovine ili strugotine od drveta. Ovakve veze ruža sa zaštićenim korenom se slažu u plastične kutije i tako isporučuju.

Pojedinačno pakovanje ruža i lepo opremljeni paketići sa kolor fotografijom i uputstvom za sadnju i negu je uslov za dobar plasman.


PROIZVODNjA RUŽA PO JEDNOM ARU

















Bookmark and Share

Mala Pijaca