Zaštita bilja od bolesti i štetočina prirodnim putem nije uvek brza i efikasna kao zaštita hemijskim sredstvima, međutim hemijom uništavamo i korisne žive organizme koji su deo prirodne ravnoteže. Već duži niz godina u svetu a i kod nas sve više se govori i radi na proizvodnji organske hrane. U organskoj poljoprivredi zabranjeni su svi sintetički pesticidi i herbicidi. Za zaštitu bilja se koriste uglavnom biljni preperati i najčešće se koriste kao preventivna sredstva. Takođe, koriste se alelopatska dejstva drugih biljaka koje teraju štetočine od useva.


U organskoj proizvodnji biljke hranimo organskim đubrivima i kvalitetnim kompostom ili glistenjakom dok korove uklanjamo mehaničkim putem. Biljke prskamo biljnim preparatima, a zaražene delove biljke redovno odstranjujemo. Tako biljka postaje zdravija, otpornija i sa kvalitetnim plodovima. Kako biljke imaju pozitivan uticaj na ljude tako one imaju pozitivan uticaj jedne na druge.


Biljke koje ubrzavaju rast, obogaćuju zemljište: kopriva, gavez, komorač, peršun, kim, paradajz, cvekla,...

Biljke koje deluju protiv štetočina: kopriva, neven, dragoljub, hrast, biljka neem, zova, pelin, kamilica, orah,...

Biljke koje sprečavaju bolesti: paprat, breza, beli luk, praziluk, ren, crni luk, preslica,...


Još davno su ruski poljoprivrednici među žito sejali kamilicu, verujući da ona pospešuje rast žita. Danas je potvrđeno da samo jedna biljka kamilice štiti površinu od 1 m2 od pojave zemljišnih štetočina. Ona pozitivno utiče na sve biljke, te je treba sejati gde god je to moguće.

Za suzbijanje zemljišnih štetočina može se koristiti i neven, čija isparenja iz korena teraju štetočine od biljaka. Posebno je koristan u simbiozi sa šargarepom.

Posebno treba pomenuti biljku dragoljub. Ima izuzetno veliki procenat antibiotika i može se koristiti u ishrani, svež ili kao salata. Dragoljub je jednogodišnja puzavica dužine do 2m. Dve biljke posejane pored voćke i omotane oko nje u velikoj meri suzbijaju biljne vaši. Biljke napadnute biljnim vašima dobro je isprskati retkom kašom od zgnječenih listova dragoljuba.



Za zaštitu su korisne i mnoge povrtarske kulture. Tako, na primer, beli luk ne prija zemljišnim štetočinama, a posađen između redova jagoda pomaže da jagode budu čvršće.

Ren posađen po obodu zasada krompira pomoći će u dobijanju zdravijih krtola, a pored trešnje sprečava pojavu monilije i izazivača truleži.

Kim u blizini krompira poboljšaće ukus krtola, a peršun blizu paradajza ukus plodova. Peršun, takođe, pozitivno deluje protiv nekih parazita praziluka.

Đurđevak pored grožđa, maline ili ribizle povećaće otpornost ovih biljaka.

Ricinus, jednogodišnja biljka, zasađena u bašti ne dozvoljava da se krtice pojave u svom okruženju.


Da bi smo u bašti ili zasadu mogli primeniti biološku zaštitu, ne smemo uništavati i terati sve životinje jer nam nisu sve neprijatelji. Vrlo je važno zadržati korisne životinje jer one pomažu u borbi protiv štetočina. U procesu suzbijanja štetočina od velike koristi su životinje koje se njima hrane.
Najbolji pomagači su ptice, ježevi, žabe, bubamare, bogomoljke, koji su prirodni neprijatelji mnogih štetočina.

Bubamare i njene larve pojedu dnevno i do 400 lisnih vaši. Da bi bubamare imale šta jesti, ne treba uništavati prve lisne vaši koje se pojave u proleće, jer će se tako smanjiti broj bubamara kojih ionako već ima premalo.

Žabe i ježevi u usevima će uništiti puževe koji nanose štetu usevima a ne deluju štetno na biljke. Ptice kupe gusenice i druge štetočine tako da treba nastojati da se ptice privuku u useve postavljanjem kućica.

Zaštita prirodnim putem neće svaki put biti tako efikasna kao hemijska. Postupak treba ponavljatii nekoliko puta, pre svega sredstva koristiti preventivno kako ne bi došlo do zaraze ili pojave štetočina. Ovakvom zaštitom štitimo okolinu i zdravlje ljudi.



Radmila Ćalić dipl ing zaštite bilja