Prekomerna upotreba mineralnih đubriva , koja su transportabilnija i daleko lakše manipulativnija nego prirodna đubriva , više zagađuju životnu sredinu , u prvom redu preko vode. Stoga treba nastojati gde god za to postoje uslovi da se umesto mineralnih đubriva za đubrenje voćnjaka koriste prirodna , odnosno organska đubriva, kao što su: stajnjak , kompost , treset i zelenišno đubrenje.


Prirodna odnosno organska đubriva su odlična za đubrenje voćnih zasada, zato što ona ne samo da obogaćuju zemljište u osnovnim makro , pa i mikro elementima , već zemljište obogaćuju i humusom i time ga čine istovremeno lakšim , strukturnijim i vezanijim. Zemljišta koja su bogatija humusom bolje upijaju i konzerviraju vlagu i manje su podložna štetnom dejstvu erozivnih činilaca.



Prilikom izvođenja agromelioracije zemljišta šteta je da se njegova popravka vrši isključivo mineralnim a ne i organskim đubrivima. Daleko je lakše, bolje i jeftinije da se dok voćni zasadi ne stupe u pun rod popravljaju zelenišnim đubrenjem , koje se u poslednje vreme sve više zanemaruje, a njegovom primenom ne samo da se zemljište obogaćuje humusom , već i osnovnim biogenim elementima. Neke biljke koje se koriste za zelenišno đubrenje , kao što su slačica i gorušica, imaju i tu moć da iz većih dubina iz zemljišta izvlače fosfor i kalijum i kasnije njihovim zaoravanjem i razlaganjem , ovi elementi postaju pristupačni znatno većem broju žilica korenovog sistema voćaka za apsorbciju.



Nebojša Brzaković dipl. ing. poljopr.