Sam naziv žalfije (lat. Salvia officinalis) na latinskom Salvia potiče od reči salvare, što znači spasiti, izlečiti, jer su je još stari Rimljani veoma koristili u lečenju raznih bolesti, a officinalis znači lekovit. Na engleskom reč za žalfiju sage, označava mudrost, a koristili su je za stimulisanje koncentracije, za povećanje pamćenja, a smatra se da dorinosi i dugovečnosti.
Veliko drvo čije stablo doseže visinu od 25 do 30 metara, a starost i do nekoliko stotina godina. U našim krajevima rastu bela ili srebrna lipa (Tilia tomentosa), velikolisna lipa (Tilia grandifolia) i sitnolisna (Tilia parvifolia). Zahteva od vetrova zaštićeno zemljište s dosta vlage ili malo kiše u vreme cvetanja.
Od nevena se u lekovite svrhe mogu koristiti i listovi koji se prikupljaju u vreme cvetanja, ali se najčešće koriste suvi cvetovi ili samo latice (Calendulae flos), koji predstavljaju značajnu lekovitu biljnu sirovinu, veoma raznovrsne upotrebe u narodnoj i zvaničnoj medicini.
Za biljke u saksijama voda je od neprocenjive koristi, jer zemlji daje vlagu potrebnu za rastvaranje mineralnih soli koje biljkama služe kao hrana. Suviše vlage često može biti od velike štete za biljku jer se zemlja u saksiji brzo pokvari , postane kisela, slična barskoj zemlji u kojoj mogu da rastu samo neke biljke. Neke vrste (vodena palma, kala, adijantum, kokos palma), čak traže da im u podlošku stalno stoji voda.
Veruje se da se proizvodnja cveća pomerila od tradicionalnih uzgajivača u zemlje gde su klimatski uslovi bolji i povoljniji a troškovi proizvodnje niži.