Kao kulise na sceni, drveće, žbunje i penjačice stvaraju pozadinu za cveće.Drveće i žbunje stvaraju trajnu scenografiju bašte. Drveće daje strukturu i visinu, senku, dubinu i izraz baštenskom pejzažu.
Cvetni pupoljci artičoke sastoje se od mesnatih listića sivo-zelene boje, ljubičasto zamagljene glavice.
Artičoka, arapski kharsuf, rođena je na Sredozemlju. Istoričari tvrde kako su prvi odgajivači artičoke bili Egipćani. Nakon Egipćana kao namirnicu su je koristili Grci, koji su zaslužni za njen sadašnji naziv, a koristili su je kao delikates na svojim gozbama. Posebno su je cenili i Rimljani, rimski erudit Plinije Stariji, prvi je počeo da naglašavati lekovitost artičoke.
Prečnika je do 15 cm, od žute, preko smeđe do crno-zelene boje.
Kaćunak se naročito sreće na planinskim livadama i pašnjacima, po šikarama i svetlim šumama. Dosta je rasprostranjen i na našim planinama (Zlatiboru i Tari). Inače, ima ga po celoj južnoj Evropi i Maloj Aziji. Kaćunak kao lekovitu biljku spominju još antički pisci, pre svega Teofrast i Dioskorid. Naziv potiče od persijske reči sahlep što znači sluzav.
Đumbir je trajna gomoljasta biljka, kvrgavog, nepravilnog oblika, svetložute boje sa tankom koricom. Raste u toplim krajevima jugoistočne Azije, Indije i Kine, kao i u Africi, na Karibima, a dolazi sa Jamajke gde je veoma cenjen kao začin.