Nije da prognoziram, dugoročna prognoza je ionako vrlo nepouzdana (setite se kako su nam jesenas najavljivali vrlo oštru zimu!) ali u našim krajevima ipak je puno veća verojatnoća suvo i vruće leto nego kišno. Preterano navodnjavanje nije dobra ideja jer je pitka voda sve ugroženiji resurs, a osim toga biljke tako nemaju motivaciju za razvoj dubokog korena koji će crpsti vodu i hranjive materije iz dubljih slojeva zemlje...
Nije slučajnost da u prirodi različite vrste biljaka rastu jedna pored druge. Većina biljaka stvara supstance kojima privlači ili odbija štetne insekte, ili ih koristi u borbi protiv parazita. Ali, jedna vrsta nema univerzalnu odbranu, pa su tokom dugog perioda evolucije različite vrste pronašle način za uzajamnu pomoć i tako stvorile ravnotežu.
Ako ste se pitali u čemu leži tajna ukusa i mega popularnosti latino-američkih salsa, odgovor je ovde – tomatiljo, ljuskavi paradajz. Daleki rođak paradajza, iz iste porodice pomoćnica (Solanaceae) ali iz roda merhurica (Physalis), pleni pažnju i svojim izgledom i nezaboravnim ukusom koji daje salsama, sosevima, salatama…
Oduvek je bilo važno znati uzgojiti i sačuvati vlastito seme. To je bilo važno juče, u vreme hibrida, a šta tek da kažemo danas u vreme genetski modifikovanih biljaka. Za nas koji uzgajamo ili želimo uzgajati biljke za ljudsku ishranu, "hranu za zdravlje" kako ja volim reći, neophodno je i prirodno uzgojeno seme. Potrebno nam je seme uzgojeno bez mineralnih đubriva i pesticida i koje nije "zaštićeno" otrovima (crveno ili zeleno obojeno seme).
Nerazvijena društvena svest, nemogućnost kupovine kvalitetnog semena i prevaziđena zakonska regulativa najveće su prepreke za potencijalne domaće uzgajivače industrijske konoplje, zaključeno je na predavanju Inicijative za promenu zakonske regulative kanabisa (Irka), održanom na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu.