U livadskoj flori južne i srednje Evrope, proširen je rod Scorzonera sa oko 100 vrsta, a Sc. Hispanica, od koje potiče povrtarska kultura crni koren, najviše je raširena u Španiji. U srednjem veku, crni koren je bio poznat kao lekovita biljka i koristio se kao protivotrov od ujeda zmija, zatim protiv kuge, epilepsije, srčanih, bubrežnih i očnih bolesti. U 16. veku, u Španiji se prvi put, spominje gajenje crnog korena kao povrća. Kanije se proširio u srednju i istočnu Evropu.
Proređivanje plodova je redovna i veoma važna pomotehnička mera koja se redovno primenjuje u većine voćnih vrsta, a pogotovo kod jabuke i breskve. Na manjim površinama i kada je u pitanju manji broj stabala moguće je raditi ručno proređivanje plodova, ali kada je u pitanju veća površina onda se to mora raditi hemijskim putem.
Krastavac u zaštićenom prostoru raste vrlo brzo i daje visoke prinose, pa zbog toga zemljište mora biti dobro pripremljeno i obezbeđeno pristupačnim hranivima. Zemljište mora biti dobro pripremljeno, sa dobrim vazdušnim i visokim vodnim kapacitetom, dobro obezbeđeno mineralnim i organskim hranivima.
Trnjina (Prunus spinosa) ponekad i nazivana trnula, trnavka, trn, crni trn, divlja šljiva,mačja šljiva, je sitna crna bobica, oporog ukusa. Jestiva je za ljude ali kad se jede steže usne kao stipsa.
Beli koren je slabo pozatno, bolje reći zaboravljeno, povrće, iako su ga poznavali i stari Grci i Rimljani. Kod nas proizvodnja nije poznata, ali njegov divlji rođak, koji je zastupljen među livadskim biljkama, u kontinentalnom, koristi se u proleće, zajedno sa ostalim samoniklim biljkama.