Naši su preci održavali zanat "kalemljenja voća" stotinama godina. Bio je to veoma cenjen zanat. Nažalost, sve je manje ljudi koji znaju "kalemiti" voće, a koji bi na taj način mogli produžiti vek domaćim sortama voća. Kalemljenje voća je poznato već nekoliko hiljada godina. Kalemljenje voća je način oplemenjivanja divljih u pitome voćke. Radi se o (vegetativnom) razmnožavanju voćki na način da se prenose istovetne osobine fidem - kalema na "novu" do tada obično divlju voćku (podlogu).
Kada se pomene reč sušenje, skoro uvek ćemo po inerciji pomisliti baš na suve šljive. Zašto baš to? Jednostavno, na našim prostorima kultna voćka koja se vekovima sušila i od nje „pekla rakija“, „kuvo pekmez“ je baš šljiva. Dakle, vekovna tradicija i iskustvo.
Trešnja uz jagodu predstavlja najranije sezonsko voće kod nas. Plodovi su sočni, slatki,ukusni i privlačnog izgleda. Kao takvi predstavljaju pravo osveženje nakon dugotrajnog zimskog perioda jednolične ishrane. Uglavnom se koriste za stonu potrošnju, a u manjoj meri se koriste za preradu u domaćinstvu ili industrijii (slatko, kompot, džem, voćne salate, sokovi). Od plodova se može spravljati i rakija trešnjevača, a u nekim zemljama od plodova trešnje spravlja se i vino.
U Francuskoj, Nemačkoj, Belgiji, Češkoj i još nekim zemljama voćno vino, a naročito jabučno, nalazi velik broj uživalaca. Da bi se pripremilo dobro voćno vino, voće treba odabrati, jer svako voće ne daje željene osobine tom piću. Dobro je znana stara izreka u narodu (u zemljama koje imaju tradiciju u proizvodnji jabučnog vina) da najbolje vino daje ono voće koje sazri na voćki.
Postizanje visokih prinosa uslovljeno je pretežno režimom ishrane. Velike količine hraniva iznose se plodovima iz zemljišta izgradnjom novih organa i tkiva.Za normalan porast, razvoj i plodonošenje potrebno je da dunja ima na raspolaganju srazmerno velike količine azota i kalijuma, kao i skromne količine fosfora.