Dobro poznavanje podloga i sorti, njihovih osobina i međusobnog uticaja jedne na drugu, jeste jedan od osnova savremene voćarske proizvodnje. Uticaj podloge na plemku je mnogostruk i ispoljava se na različite načine.
Jabuka je tradicionalna voćna vrsta koja se od davnina gajila na prostorima Zlatiborskog okruga.Tehnologija gajenja,sortiment i tržišni uslovi u mnogome se razlikuju od nekadašnjeg načina gajenja. Pedesetih godina prošlog veka na ovim prostorima gajene su uglavnom domaće(autohtone) sorte jabuke: Budimka, kožara, kolačara,šarenika, kadumana i dr...
Plodovi dunje se beru u oktobru mesecu. Zrelost za jelo plodovi dunje ne dostižu na stablu, već 1-2 meseca po berbi. Kod dunje kao i kod ostalih voćaka postoje dva stepena zrelosti ploda: fiziološka ili (botanička zrelost) i potpuna ili (konzumna zrelost). Plodovi dunje su fiziološki zreli kad dostignu maksimalnu krupnoću za dotičnu sortu, kad dobiju žućkastu ili žutu boju, kada se lako otkidaju sa grana.
Na području Srbije u proizvodnji voćnih vrsta prednjači šljiva. Ove godine je šljiva veoma dobro rodila ali će nažalost veći deo plodova, kao i predhodnih godina, završiti u rakiji za sopstvenu potrošnju. I to nebi bio problem da imamo destilerije i standardizovanu proizvodnju.
Osnova pravilne zaštite gajenog bilja leti prvenstveno u primeni preventivnih mera kojima se smanjuje potencijal štetnih organizama. Na voćkama se broj fitopatogenih gljiva i bakterija koje su ove sezone imale idealne uslove za infekciju nalaze kako na lisnoj masi tako i na granama i grančicama. Ovo podjednako važi i za jabučaste, koštićave i jagodaste vrste voćaka. I zato, početak mera hemijske zaštite je tzv. "plavo prskanje". Ovaj postupak se može izvesti posle berbe plodova, posle opadanja 70 % lisne mase ili u zasadima u kojima je potpuno opalo lišće.