Područje uzgoja zobi manje je nego kod ostalih strnih žitarica. Površine pod tom kulturom se stalno smanjuju, a razlog je smanjen broj životinja, naročito konja.
Diskusija o imitiranju stabilnih šumskih sistema dovodi nas do šumskog vrta. Šumski vrt je popularan permakulturni sistem s biljkama trajnicama i onim koje se same rasejavaju. To nije vrt u šumi, jer u šumi za vrt nebi bilo dovoljno svetla (a bez svetla nema ni fotosinteze), nego “vrt” koji svojom strukturom imitira sisteme mladih šuma u kojima među stablima ima dovoljno prostora da Sunčevo svetlo može prodreti čak do tla i tako omogućava i nižim slojevima rastinja nesmetan rast.
Ako želite da vam kompost ima više hranljivih materija razmislite o dodavanju lekovitih biljaka u kompostnu gomilu. Naravno, lekovite biljke neće predstavljati većinu vaše kompostne mase, ali su dobrodošao dodatak zbog koristi koje donose.
U permakulturi uvek razmišljamo o sistemima i na koji način povezati različite segmente u što više zaokruženu celinu koja maksimalno kopira način na koji funkcioniše priroda kako bi bili što efikasniji. Kada razmišljamo o životinjama možemo ih pokušati razvrstati na nekoliko načina npr. jesu li kućni ljubimci, domaće životinje koje iskorištavamo (meso, jaja, mleko, vuna i drugo) ili pak divlje životinje koje lovimo. Zatim ih možemo podeliti po vrsti hrane koju konzumiraju: mesojedi (mačke, psi), svaštojedi (svinje), biljojedi (ispaše). Uvrstićemo u ovo poglavlje naravno i pčele i ribe.
Možda ovaj naslov čudno zvuči ali ukoliko pročitate tekst do kraja videćete da ima logike.