Organska proizvodnja treba da održava i poboljšava zdravlje zemljišta, vode, biljaka i životinja i održava ravnotežu među njima, da uspostavi stabilan i zdrav sistem ...
Poslednjih godina sve više pažnje poklanja se biološkoj zaštiti gajenih biljaka. Brojna ispitivanja pokazala su da u tome široku primenu mogu da imaju i pojedine vrste osolikih muva.
Za lečenje težih bolesti obavezno preporučujemo konsultovanje lekara, ali je važno napomenuti da pčelinji proizvodi nemaju negativnih uticaja na ljudski organizam izuzev u slučaju preosjetljivosti (alergičnosti) na iste (radi se najčešće o polenu i pčelinjem otrovu).
U našim uslovima veliki je broj populacija koje se gaje i to ozimih sa krupnom glavicom i malim brojem češnjeva i proletnjih sa visokim sadržajem suve materije, sitnim lukovicama, većim brojem češnjeva. Od sorata gaje se novosadske i palanačke. Većina gajenih populacija su visoko specifična za pojedina agroekološka područja, odnosno imaju uzak areal gajenja u kojem se uspešno proizvode.
Kao i svaka životna namirnica, tako i pileće meso ima svoju ne samo fiziološku, već i ekonomsku granicu potrošnje, te se i o njegovoj proizvodnoj i tržnoj ceni itekako vodi računa. Kako, pak, proizvodna cena zavisi od troškova tova, to se, pored tehnoloških problema, isprepliću i razni ekonomski problemi. Zato je svaka zainteresovana osoba prinuđena da sama, pre upuštanja u proizvodnju tovnih pilića, izračuna kakve će troškove i prihode imati od svoga tovnog jata i da pritom razmotri neke mogućnosti tova: ili će toviti za tržište na industrijski ili ekstenzivan način, ili će toviti za sopstvene po