U Srbiji je prisutan veoma veliki broj biljnih vrsta. Značajan deo njih pripada lekovitim i aromatičnim biljkama, koje uspevaju uglavnom na šumskim staništima. Sakupljanje ovog bilja u cilju prerade je relativno skupo i zato se sve više prelazi na njihovo veštačko gajenje.
Ova biljka je poznata i po nazivima majčina dušica, popovac, materka ili tamjanika. Raste na sunčanim brežuljcima i padinama, na opasnim rubovima šuma i, često, na malim livadskim mravinjacima. Potrebno mu je mnogo toplote i sunca, te se zato dobro drži na kamenitim površinama i planinskim suvatima, gde se iz zemlje oslobađa mnogo toplote.
Kim se gaji radi plodova i etarskog ulja.U plodovima se nalazi 4-6 % etarskog ulja.Plodovi kima upotrebljavaju se u pekarstvu i poslastičarstvu a etarsko ulje u medicini , kozmetici.
Zova ili bazga raste kao grm ili drvo visoko 3 do 10 metara. Na donjem delu stabla kora je svetlosmeđa, a u gornjem delu sivo-bela, pomalo izbrazdana i bradavičasta. Već u blizini zemlje izbijaju postrne krhke i lako lomljive grane...
U našoj zemlji se kantarion uglavnom sakuplja iz prirode, ali se može gajiti i u plantažnoj proizvodnji na domaćinstvima kao usev za dodatni prihod. Kantarion nema velike zahteve u pogledu klime i zemljišta. Dobro podnosi niske temperature , ali traži dosta svetlosti. Za vodom nema veće potrebe, jer u korenu zadržava rezervu. Uspešno se može gajiti na svim zemljištima osim zabarenim.