Običaj nošenja nakita kod Srba imao je u prošlosti dvojaku ulogu: estetsku i simboličnu. Nakit je korišćen kako da ulepša osobu koja ga nosi, tako i da ukaže na njen položaj, stalež i religioznu pripadnost. Simbolika nakita kod žena imala je naročito značenje u periodu njene pripreme za udaju, kada se značajno menjao njen društveni status.
Narodna nošnja Srba je veoma lepa i raznolika. Odevni predmeti koji je čine, bilo da su namenjeni ženama ili muškarcima, sastoje se od različitih detalja i ukrasa. Izgled narodne nošnje zavisi iz kog kraja Srbije potiče, ali i od uticaja drugih kultura u neposrednoj blizini.
Lep primer narodnog graditeljstva u Srbiji predstavljaju male drvene kućice, sobrašice, koje su obično podizane u porti crkve. One su služile za obedovanje, okupljanje srodnika i njihovih prijatelja, prilikom crkvenih praznika. Naziv sobrašice potiče od slovenske reči sobranje, što znači sakupljanje, zborovanje. U nekim krajevima Srbije zvali su ih i sovrašice, sofre, šatre.
Srbija je, po mišljenju velikog broja njenih žitelja, najlepša zemlja na svetu. Njenoj lepoti i posebnosti ne doprinose samo prirodna bogatsva, ljudi i materijalni i duhovni ostaci prošlih vremena, već snažan doživljaj Božanske svetosti, koji je bio prisutan u srpskom biću...
Vodenice su u Srbiji nekada bile sastavni deo pejzaža i seoske arhitekture. Većina njih se nalaze u autentičnom, prirodnom ambijentu, pored potoka, manjih reka, gotovo uvek okružene veoma lepom bujnom prirodom. U vodenicama se mlelo žito i dobijalo brašno za hleb, koji je bio glavni artikal i hrana za narod...