Koziji stajnjak spade u grupu "toplih" stajnjaka (kao i ovčiji i konjski). Po svojim osobinama kozije đubre je najbolje od svih drugih stočnih vrsta đubriva. Prema nekim analizama, koziji stajnjak sadrži 27%-28% azota, 2,3-2,5% fosforne kiseline (P2O5) i 2,3-3,4% potaše (K2O). Naročito je pogodan za povrtarsku i voćarsku proizvodnju.
Kelj pupčar je veoma zahvalna kultura, jer se može gajiti kao druga kultura posle skidanja ranih povrtarskih (grašak, krompir, spanać) i ratarskih useva (pšenica). Da bi se obezbedila uspešna proizvodnja neophodno je navodnjavanje. Kelj pupčar ima umerene zahteve za toplotom i veoma dobro podnosi mrazeve i do -10 pa čak i -20 kratkotrajne. Pri dejstvu slabih mrazeva poboljšava se kvalitet pupova. Zahteva dosta vode u zemljištu i veoma plodna zemljišta.
Plodovi višnje namenjeni za preradu u rakiju beru se u punoj zrelosti ili nešto kasnije, zato što tada sadrže najviše šećera i imaju najbolje izraženu aromu. Dobro bi bilo da se plodovi beru bez peteljki, jer ako se peteljke ne uklone prilikom berbe, pri vrenju se stvara neprijatan miris, koji tokom destilacije prelazi u rakiju. Plodovi višnje mogu se koristiti sa košticama ili bez njih. Naravno, kvalitetnija rakija se dobija ako se koštice uklone.
Jedan od vrlo vrednih proizvoda ovaca, kojem se neopravdano ne pridaje odgovarajuća važnost je ovčije đubrivo. U poređenju sa goveđim , ovčije đubrivo ima više azota, kalcijuma i kalijuma, koji ga čine vrednijim za biljnu hranu.
U našim uslovima kao drugi usev veoma uspešno se proizvode krastavci za turšiju i industrijsku preradu, i to krastavci sitnih plodova u tipu kornišona. Tikvice u drugom usevu se uglavnom koriste kao sasvim mlade za varivo. Za tikvice su posebno povoljni prostori na kojima je predhodno bila proizvodnja rasada (otvorene i zatvorene leje, plastenici i staklenici) gajenjem tikvica na tim terenima ne dolazi do zakorovljenosti a zbog visoke plodnosti, tikvice veoma dobro uspevaju.