Svaki pčelar, i onaj koji misli da se bavi pčelarstvom kao hobijem ili profesionalnim zanimanjem, treba da bude načisto sa tim da je američka trulež legla najopasnija pčelinja bolest u svetu. Ovo je izrazito zarazna bolest koja, ako se ne suzbija, može uništiti pčelinje društvo i proširiti se na druge košnice u istom i drugim pčelinjacima.
U septembru pčele “osećaju” da se približava period mirovanja pa se u skladu s tim drugačije ponašaju: postepeno sužavaju prostor koji pokrivaju u košnici, intenzivnije formiraju mednu kapu, broj radilica opada (više starih nestane nego što se mladih izleže).
Evodija je listopadno drvo (ili žbun ako se tako obrezuje) poreklom iz Južne Koreje i Kine. Može narasti i do 20m visine, ali najčešće naraste do 8,5 m u visinu i oko 8,5 m u širinu. Kora ovog listopadnog drveta je glatka i siva, a listovi su tamno-zeleni i sjajni. Cvetanje počinje tek nakon četvrte godine rasta, u julu i avgustu. Cveta sitnim belim dvopolnim cvetovima skupljenim u cvatove slične zovi. Cvatovi su prečnika oko 15cm. Odlična je letnja medonosna biljka koja pčelama daje nektar i polen u izobilju.
Za izvođenje mladih pčela radilica u ovom periodu stimulativno prihranjivanje je neophodno. Praktično, u avgustu nema važnijeg posla na pčelinjaku od stimulisanja (podsticanja) matice na nošenje što veće količine jaja. Samo zdrava i jaka pčelinja društva, sa oko 20.000 do 25.000 pčela, mogu uspešno da prezime i dočekaju prvu prolećnu pašu. To praktično znači, u drugoj polovini avgusta takvo jako društvo moralo bi da ima najmanje 7 – 8 ramova sa leglom i dobrom mednom kapom (visine 9 – 12 cm).
Ne kaže se bez razloga: “kako uzimiš, tako ćeš i vrcati”. Razlog je jasan: pčele izvedene u septembru su one koje najduže žive i koje će biti smenjene mladim naslednicama tek nakon sedam meseci prebrodivši sve zimske nedaće.