Višegodišnja biljka sa velikim plavičasto-zelenim sočnim listovima. Male je hranljive vrednosti, 100 g jestivog dela sadrži 27 kalorija. Bogata je vitaminom S. Koristi se zimi (jer leti gubi na ukusu i žilav je) za variva, jela sa mesom i složence. Bere se tokom cele zime i rano s proleća, ali je najboljeg ukusa posle prva dva mraza.
"Pomoravka" se bere krajem oktobra i početkom novembra i čuva nekoliko meseci. Ima slatkonakiseo, osvežavajući ukus i diskretnu aromu. Može se koristiti sveža i za razkovrsnu preradu. Treba je više širiti i što pre preneti u nacionalnu banku gena da bi se sačuvala.
Posle pasulja i graška, sočivo je najrasprostanjenija mahunarka, lako se priprema i odličan je izvor mnogih hranljivih materija. Poznato je oko četrdesetak sorti, koje se razlikuju po boji, veličini i obliku.
Geografsko poreklo tikava još uvek je sporno. Ipak, smatra se da su obična i muskatna poreklom iz Amerike, a da je postojbina bundeve bliski istok. Nesporno je, međutim, da su sve tri vrste prenete na druge kontinente posle otkrića Amerike. Tome u prilog govori podatak da je Kristofer Kolumbo u svoj dnevnik 3.decembra 1492.godine zabeležio trenutak kada je prvi put na Karibima ugledao nepoznatu biljku, koja je, u stvari, bila tikva. Znači, može se slobodno smatrati da je to datum njenog otkrića.
U odgoju ćuraka, za razliku od kokošaka, mogući su veći propusti pa i ekonomski gubici. Zato ne shvatajte suviše olako ovaj posao ma koliko sličan bio uzgoju brojlera ili koka nosilja ...