U organskoj proizvodnji nije dozvoljena upotreba veštačkih mineralnih đubriva. Pored stajnjaka poreklom sa organske farme, komposta, osoke, glistenjaka, zelenišnog đubrenja mogu se koristiti biljna đubriva. To su ekstrakti pojedinih samoniklih ili uzgajanih biljaka koji se često koriste u organskoj proizvodnji u cilju poboljšanja plodnosti zemljišta. Ista se mogu naći u komercijalnim pakovanjima, dok ih manji proizvođači mogu sami proizvesti.
Nije da prognoziram, dugoročna prognoza je ionako vrlo nepouzdana (setite se kako su nam jesenas najavljivali vrlo oštru zimu!) ali u našim krajevima ipak je puno veća verojatnoća suvo i vruće leto nego kišno. Preterano navodnjavanje nije dobra ideja jer je pitka voda sve ugroženiji resurs, a osim toga biljke tako nemaju motivaciju za razvoj dubokog korena koji će crpsti vodu i hranjive materije iz dubljih slojeva zemlje...
Nije slučajnost da u prirodi različite vrste biljaka rastu jedna pored druge. Većina biljaka stvara supstance kojima privlači ili odbija štetne insekte, ili ih koristi u borbi protiv parazita. Ali, jedna vrsta nema univerzalnu odbranu, pa su tokom dugog perioda evolucije različite vrste pronašle način za uzajamnu pomoć i tako stvorile ravnotežu.
Ako ste se pitali u čemu leži tajna ukusa i mega popularnosti latino-američkih salsa, odgovor je ovde – tomatiljo, ljuskavi paradajz. Daleki rođak paradajza, iz iste porodice pomoćnica (Solanaceae) ali iz roda merhurica (Physalis), pleni pažnju i svojim izgledom i nezaboravnim ukusom koji daje salsama, sosevima, salatama…
Oduvek je bilo važno znati uzgojiti i sačuvati vlastito seme. To je bilo važno juče, u vreme hibrida, a šta tek da kažemo danas u vreme genetski modifikovanih biljaka. Za nas koji uzgajamo ili želimo uzgajati biljke za ljudsku ishranu, "hranu za zdravlje" kako ja volim reći, neophodno je i prirodno uzgojeno seme. Potrebno nam je seme uzgojeno bez mineralnih đubriva i pesticida i koje nije "zaštićeno" otrovima (crveno ili zeleno obojeno seme).