Zabeleženo je da se štir koristio u ishrani Indijanaca centralne Amerike pre 6000 godina. Gaje se tri vrste: Amaranthus cruentus, A. caudatus i A. hypochondriacus. Upotrebljava se list i seme. List se priprema kao spanać, a seme kao kod žitarica. Seme je sadrži oko 16 % belančevina, 64 % skroba i 6 % ulja, ima visok sadržaj esencijalne aminokiseline lizin, a takođe je i bezglutenska namirnica. Od semena mogu da se prave kokice kao kod kukuruza, a od brašna hleb, pecivo, kolači.
Raž je posle pšenice najvažnije hlebno žito. Smatra se da se raž uzgajala u maloj Aziji pre oko 400 godina, i da potiče od biljke Secale montanum koja je postojala još u bronzanom dobu. Raženo zrno se koristi za proizvodnju raženog hleba, koji ima specifična organoleptična svojstva, kao i za izradu mešanog hleba kao dodatak kukuruznom i pšeničnom brašnu. Brašno raženog zrna siromašno je glutenom zbog čega je slabe pecivosti u odnosu na pšenicu.
Lucerka pripada višegodišnjim leguminozama. Period eksploatacije je od 5-7 godina. Visina stabiljke je oko 80 cm. Obezbeđuje oko 80 t/ha zelene mase ili oko 20 t/ha sena. Prosečan sadržaj sirovih proteina u suvoj materiji je 19,8% a sirove celuloze 22,2%.
Novija istraživanja ukazuju na to da se paljenjem strnjišta, livada i pašnjaka, sem što se uništava kompletna biljna masa koja je prisutna na njivi, uništava i kompletna mikroflora i mikrofauna na toj parceli i to do 5 cm u dubinu.Samim tim se uništava ogromna količina biljne mase koja može da se upotrebi kao zelenišno đubrivo i ogroman broj mikroorganizama koji razlažu tu biomasu i koji prevode mineralne materije u oblike koji su pristupačni biljkama za ishranu.
Raž je posebno bogata manganom, selenom, kalijumom, fosforom, magnezijumom, gvožđem i cinkom. Sadrži i vitamine B kompleksa, kao i vitamin E. Ima relativno malo glutena, što je značajno za one koji su blago osetljivi na ovaj sastojak.