U ovoj proizvodnji po principima „dobre poljoprivredne proizvodnje“ dozvoljena je primena mineralnih đubriva uz ograničenje, što znači takva proizvodnja mora da obezbedi visok kvalitet i prinos gajenih kultura, a da pri tom ne dovede u pitanje kontaminaciju životne sredine.
Blagotvorna svojstva celera (Apium graveolens L) poznavali su još stari narodi. Mnogi istorijski zapisi ukazuju na to da se davno počeo gajiti i da je smatran svetom biljkom. Venci od celera pronađeni su u egipatskim grobnicama a pravili su ih i darivali i stari Grci.
Gotovo sve začinske biljke, uz tek nekoliko izuzetaka, zahtevaju sadnju na sunčanom položaju, zaklonjenom od vetra, i nemaju prevelikih zahteva za hranivom u zemljištu, koje bi trebalo biti propusno za vodu i u najboljem slučaju lagano peskovita.
Zanimljivo je da ova baštenska biljka retko može da se nađe u prirodi, a u flori Srbije i nije poznata kao samonikla. Svejedno je stara kultura, koja ima proverena lekovita dejstva u narodnoj medicini, a jela u koja se ova začinska biljka dodaje imaju poseban ukus.
Sveže ubrano bilje obično ima veću lekovitu vrednost, ali nam nije uvek na raspolaganju. Budući da se sušenjem smanjuje zapremina, kašičica sušenog bilja odgovara trima kašičicama svežeg bilja. Stručnjaci razlikuju nekoliko vrsta čajeva.