Kod bavljenja poljoprivrednom proizvodnjom nikada ne može biti "dosadno". U tom poslu stalno se javljaju neki "novi" problemi, koji teraju proizvođače da stalno uče i primenjuju promene u načinu proizvodnje...
U zadnjih nekoliko godina imamo sve veće muke sa puževima. Razlog su topla leta i proleća u kojima ima dosta padavina, osim toga svedoci smo sve većeg broja napuštenih seoskih imanja koja niko ne održava pa su oni izvor širenja raznih štetočina...
Jedna od glavnih karakteristika porodičnih poljoprivrednih gazdinstava u Srbiji, posebno idući prema jugu, jeste mali posed – prosečne veličine 3 hektara- uz prosečnu veličinu parcele od svega 0,3 hektara. Organizovanje proizvodnje na tako malom i razuđenom posedu nosi sa sobom niz problema: neracionalna upotrba mehanizacije, nemogućnost primene savremenije agrotehnike, problemi nabavke repromaterijala, još veći problemi u plasmanu eventualnih tržnih viškova itd.
Kod pojedinih biljaka javlja se biološki fenomen, a to je da mogu lučiti jednu ili više biohemiskih materija, koje utiču na rast, razmnožavanje i preživljavanje drugih biljaka i organizma. Ove materije deluju inhibitorno ili stimulativno na druge biljke i organizme.
U domaćinstvo je pristiglo skoro sve što smo proizveli u ovoj godini. Malo je toga ostalo da se bere ili sa njiva uklanja u narednim mesecima. Imamo na sve strane odloženog voća i povrća koje nije našlo trajno rešenje. Ostaci voća se mogu dobro iskoristiti za spravljanje kompota ili pekmeza, kako od pojedinačnih vrsta tako i od kombinacija dve ili više njih. Za dugu zimu će dobro doći. Ostatke neupotrebljenog povrća niže klase takođe treba očistiti, oprati, narezati i konzervirati kao mešanu zimsku salatu. Za dalje čuvanje u svežem stanju ostaviti samo zdrave i jedre plodove.