Neka od najboljih vina koja se proizvode od ove sorte dolaze iz oblasti Cote D’Or i veoma su skupa. Ova sorta ima veoma dugu istoriju, i gajila se još u 14.veku ...
Kada se pomene reč sušenje, skoro uvek ćemo po inerciji pomisliti baš na suve šljive. Zašto baš to? Jednostavno, na našim prostorima kultna voćka koja se vekovima sušila i od nje „pekla rakija“, „kuvo pekmez“ je baš šljiva. Dakle, vekovna tradicija i iskustvo.
Trešnja uz jagodu predstavlja najranije sezonsko voće kod nas. Plodovi su sočni, slatki,ukusni i privlačnog izgleda. Kao takvi predstavljaju pravo osveženje nakon dugotrajnog zimskog perioda jednolične ishrane. Uglavnom se koriste za stonu potrošnju, a u manjoj meri se koriste za preradu u domaćinstvu ili industrijii (slatko, kompot, džem, voćne salate, sokovi). Od plodova se može spravljati i rakija trešnjevača, a u nekim zemljama od plodova trešnje spravlja se i vino.
Priprema zemljišta počinje rano u jesen dubokim oranjem na 25-35 cm. Đubri se kompleksnim mineralnim đubrivom NPK 15:15:15 koje sadrži sumpor u količini od oko 700 kg/ha i to 2/3 PK pre dubokog oranja, a ostatak pre predsetvene pripreme zemljišta i u prihrani. Stajanje vode na površini zemljišta uzrokuje uginuće biljaka, ne podnosi direktnu đubrenje stajnjakom, jer dolazi do produžetka vegetacije i smanjenja kvaliteta.
Belo vino proizvodi se po pravilu od belih sorata grožda. Međutim, ono se može dobiti i od crnih sorata grožđa pod uslovom da se muljanje podesi tako, da se pokožica ne cepa i da se sa presovanjem kljuka prestane kad počne da otiče obojena šira. Ostatak obojene šire u kljuku koristi se za spravljanje crnog vina. Za spravljanje belog vina šira se odmah odvaja od komine i bez nje previre. Grožđe se prerađuje u belo vino primenom operacija muljanja grožđa, oceđivanja i ceđenja kljuka, sulfitiranja, prečišćavanja i fermentacije šire.