U našim uslovima veliki je broj populacija koje se gaje i to ozimih sa krupnom glavicom i malim brojem češnjeva i proletnjih sa visokim sadržajem suve materije, sitnim lukovicama, većim brojem češnjeva. Od sorata gaje se novosadske i palanačke. Većina gajenih populacija su visoko specifična za pojedina agroekološka područja, odnosno imaju uzak areal gajenja u kojem se uspešno proizvode.
Peršun se gaji zbog zadebljalog korena, a u zaštićenom prostoru zbog listova. Najčešće se gaje sorte koje daju zadebljali koren i dobru lisnu rozetu (sorte korenastog) ili sorte koje obrazuju samo listove (a tanak koren).
Svi smo svesni činjenice da živimo u veoma zagađenoj okolini, tako da smo postali osetljivi i na sam pomen hemijskih preparata za zaštitu biljaka. U organskoj poljoprivredi zabranjeni su svi sintetički peticidi i herbicidi. Već duži niz godina na ceni je "neprskana hrana". Za zaštitu bilja se koriste uglavnom biljni preperati i najčešće se koriste kao preventivna sredstva.
Kod praziluka se za ishranu koristi lažna lukovica odnosno lažno stablo i mladi zeleni listovi. Lažno stablo može dostići visinu do 60 cm,a debljinu 2-6 cm. Praziluk zahteva plodna zemljišta srednje teška, humusna sa optimumom kiselosti pH 6-7. Na siromašnim zemljištima obrazuju se grubi listovi i tanko lažno stablo. Praziluk traži dosta vode ali ne uspeva na zemljištima visoke vlažnosti i sklonih zabarivanju. Gaji se uz redovno navodnjavanje. Zahteva i visok intenzitet svetlosti i dug dan.
Kvalitet zemljišta prvi je uslov da u okviru organske poljoprivrede povrtarske i ratarske kulture „zdravo“ rastu i budu otporne na bolesti. Pored toga i izbor sorti je izuzetno značajan tako da stručnjaci preporučuju da se gaje stare domaće sorte i selekcionisani biotipovi poludivljeg i divljeg voća jer imaju prirodnu otpornost.